Sedam znakova burnouta i kako iz njega izaći
„Mesecima sam gurala kroz obaveze verujući da će se umor povući sam od sebe. Vikendi su prolazili bez odmora, godišnji odmor nije doneo olakšanje. Svakog ponedeljka vraćala sam se na posao još iscrpljenija. Sve mi je izgledalo besmisleno, a onda jednog jutra nisam imala snage ni da ustanem iz kreveta. To je bio trenutak kada sam shvatila – nisam samo umorna, u burnoutu sam.“ Ovakve ispovesti poslednjih godina sve češće se čuju. Burnout, ili sindrom sagorevanja koji se obično vezuje za posao, više nije retkost već realnost sa kojom se suočavaju zaposleni u različitim profesijama – od lekara i nastavnika, do IT stručnjaka i menadžera.
Burnout se najčešće opisuje kroz tri ključne dimenzije: iscrpljenost, depersonalizaciju (otuđenje) i osećaj neefikasnosti. Međutim, kada ih prebacimo u svakodnevni život, one se prepoznaju kroz vrlo konkretne znakove:
1. Hroničan umor koji ne prolazi, osećaj iscrpljenosti i posle sna, vikenda ili odmora
2. Udaljavanje od ljudi, povlačenje iz društva kolega, prijatelja i porodice
3. Bezvoljnost i gubitak entuzijazma, nestaje želja da se radi, uči ili stvara
4. Cinizam i negativnost, osećaj da „ništa nema smisla“ i kritički stav prema svemu oko sebe
5. Osećaj neefikasnosti, te i najjednostavniji zadaci deluju teški i često se odlažu
6. Gubitak kontrole odnosno osećaj da život i posao klize iz ruku
7. Pesimizam i bespomoćnost i uverenje da nema izlaza ili promene
Svetska zdravstvena organizacija je u najnovijoj, jedanaestoj reviziji Međunarodne klasifikacije bolesti (ICD-11) uvrstila burnout ne kao bolest, već kao profesionalni fenomen odnosno sindrom hroničnog stresa na poslu kojim se ne upravlja na odgovarajući način.
„Nakon posla sam toliko iscrpljena da nemam snage ni da gledam TV ili odem na kafu. Samo legnem i ćutim. Pokušam da odmorim, ali ne pomaže“, požalila se mlada programerka nedavno na društvenoj platformi.
Dragana Jelić naglašava da iscrpljenost izazvana burnoutom traje mesecima
„Upravo je prvi alarm kada primetimo da se odmorom ne vraćamo u balans i da se i posle produženog perioda odmora zadržava osećaj umora. Kod običnog umora dovoljno je nekoliko dana pauze, dok iscrpljenost izazvana burnoutom traje mesecima“, objašnjava Dragana Jelić, a Irena Radić dodaje da je burnout mnogo jača iscrpljenost koja obuhvata sve sfere funkcionisanja, a da umor ostaje i kada realni pritisci u tom momentu ni ne postoje.
Pogođeni ovim sindromom žale se na nesanicu, osećaj praznine i gubitak motivacije, osećaju se emotivno i fizički „istrošeno”.
„Prepoznatljiva obeležja burnouta su depersonalizacija, odnosno otuđivanje od okoline, kao i osećaj da ništa što se radi nije dovoljno dobro. Osoba postaje odsečena, hladna, često cinična i negativna. Na poslu su to često oni ljudi koji imaju kritiku za sve, koji ni u čemu ne vide dobro i koji se kroz takvo ponašanje udaljavaju od svojih kolega. Takođe, i pored truda, osoba oseća da ništa ne radi dovoljno dobro”, kaže Radić.
Kada se prepozna problem, vreme je za „prvu pomoć”
Prema rečima Irene Radić najvažnije je da osoba prepozna problem. U ovome ključnu ulogu igraju porodica, kolege i prijatelji. Nekada i HR službe mogu da budu od pomoći da se problem sistemski rešava.
„Ako to ne pomogne, treba da se obrate stručnjacima, lekarima i psihoterapeutima”, objašnjava Irena i dodaje da u prevenciji burnouta ključnu ulogu imaju pojedinac i poslodavac. Kako kaže, na ličnom nivou, važno je negovati zdrave navike – od redovnog odmora, sna i fizičke aktivnosti, do građenja toplih odnosa i realnog sagledavanja sopstvenih mogućnosti. Kompanije pak ne mogu očekivati motivisane ljude ako ne grade kulturu koja zaista podržava zaposlenog.
„Često viđam kompanije koje su uložile ogromna sredstva da definišu svoje vrednosti, a posle toga ih ne sprovode ili samo nalepe postere i očekuju od zaposlenih da nauče napamet vrednosti”, kaže ona i zaključuje da je ovaj kurs i osmislila da bi poručila da postoji izlaz. Za kraj poručuje: „Niste sami. Ljudi iz vaše okoline mogu da budu izvanredna podrška da prebrodite burnout. Razgovarajte sa drugima i ne libite se da tražite pomoć.” Postoje i adekvatne edukacije o ovom sindromu koje vam mogu pomoći da ga prepoznate, ublažite ili sprečite na vreme.
Tekst je preuzet sa sajta: https://poslovi.infostud.com/blog/